Krug života

Baš je nevjerojatno koliko toga čuvamo unutar sebe, sami od sebe. Naš um je naš stražar koji ne dozvoljava prolaz samo tako. Kao onaj strogi engleski čuvar Palače koji stoji kao lutka bez imalo emocija. Njegov zadatak vrlo je važan, čak štoviše o njemu možda ovisi nečiji život. Velik je to teret i odgovornost. Tako mi odgovorno i savjesno čuvamo svoje biće od životnih neprilika ne znajući koliko mu istodobno štete nanosimo.

Kada malo razmislimo, svi se rodimo jednaki. Mala nevina plačljiva bića, takvi svi dolazimo na ovaj svijet. Uplašeni jer nas je netko upravo izgurao na hladno i nepoznato mjesto. I što sad? Samo nas blizina majke, koja nam je jedina i poznata, može smiriti i donekle vratiti djelić onog osjećaja koji smo imali dok smo bezbrižno lebdjeli u tami. Svaka sljedeća tama možda će nam već biti zastrašujuća. I tako rastemo zajedno, učimo, razvijamo se. Na tom putu padamo, plačemo, ohrabrujemo se i dižemo. Ponekad je to krug koji je neprekidan i prati nas cijeli život. No često zapnemo na tom plaču i nikako da smognemo snage uzdići se i krenuti dalje. Bude nam teško, neugodno, bolno. Tražimo utjehu i ljubav, zagrljaj i toplinu. I ne dobijemo to što tražimo. To nam stvara nepovjerenje, prvenstveno u sebe jer osjećamo da ne možemo sami. Zatim i u život što nam je uopće omogućio da takvo što i osjetimo. Nije ugodno i ne želimo se tako osjećati pa pobjegnemo. Maknemo se dalje od svega toga i odmah osjetimo olakšanje. Kao da su svi ti osjećaji nestali i sada smo opet dobro. I tako shvatimo da se ne trebamo osjećati loše i da bijegom možemo promijeniti sve ono što nam ne odgovara. Nismo ni svjesni da smo u tom trenutku zakoračili jedan korak dalje od sebe.

Ono na što ne možemo utjecati je sve ono što nam se dešavalo dok smo bili djeca i upoznavali se sa životom. Sve te silne odluke koje smo donijeli tada ostavile su traga na našem djetetu. Trag naravno nije vidljiv. On suptilno i povremeno izlazi iz našega bića stvarajući sve one neugodne emocije koje smo osjećali kao dijete. Ne, nismo ih zaboravili, duboko smo ih zakopali da ih više ne bismo osjetili. Jer to je jedini način koji naše dijete zna. Ono ne razumije zašto mu nitko ne pomaže, ne daje ljubav i sigurnost kada mu to treba. Osjeća se napušteno i povrijeđeno. Ponekad se osjeća kao da nije dijete. Bezbrižnost i veselje nestali su, postoji samo briga i strah. Sve to naše dijete zakopa u sebe i korača dalje. Život nam sam po sebi već daje odgovor na to što će se desiti kada nešto zakopamo – ono će rasti, kao sjeme koje zakopamo u zemlju. Svakim danom sve je snažnije i veće što ga više hranimo i dajemo mu ono što mu je potrebno. A čime hranimo sve što smo zakopali unutar svoga bića? Lekcijama koje nam život pruža i koje ne uspijevamo savladati. Ne zato što nismo dovoljno jaki ili smo nesposobni, već zato što nismo svjesni što nam se dešava i što moramo učiniti. Svaka lekcija izvlači sve to što smo kao djeca zakopali u sebe i pokušava nas s time suočiti. Što se više odupiremo, više boli i intenzivnije je. 

Život je itekako mudar. Dao nam je sve na raspolaganje iako se mi često baš i ne bismo složili s tim. Svako iskustvo, bilo ono bolno ili ne, naša je lekcija. Najveće lekcije su one najbolnije, ali i daju najbolje rezultate. Bitno je samo prihvatiti taj krug koji smo nekada davno kao dijete prekinuli. To je krug života. On te stalno uči da se dižeš, ali ne bez razmišljanja zašto si pao. Jer onda ne nastavljaš, ostaješ na mjestu gdje si prekinuo krug, samo imaš osjećaj da si krenuo dalje. Spoznati uzrok svoga pada omogućava ti da nastaviš krug jer više nećeš padati iz istog razloga, ta lekcija je već savladana. No, imaš ih još mnogo za proći. I zamisli samo svoju veličinu kada uspiješ, taj osjećaj povjerenja u sebe i život. Ne, nećeš baš svaku proći od prve ali znaš da ćeš ju proći. I upravo je snaga u toj spoznaji. Ja to mogu.

A što je s djetetom? Zagrli ga, daj mu ljubav i pažnju, podršku i toplinu. Daj mu sve ono što osjećaš da mu je nedostajalo u tom bolnom trenutku kada je odlučilo sve zakopati. Jer ti znaš da ono sada ima sve to što mu je trebalo. A ti koračaj sigurno i snažno kroz život. Neka ti svaka prepreka bude izazov, ne dozvoljavaj joj da te zaustavi. Osvijesti razlog njezina postojanja na tvom putu i moć koju imaš da ju nadiđeš. Jer, život ti je dao sve što ti je potrebno. Vjeruj.