Logoterapijsko savjetovalište – Svjetlost

Što je logoterapija?

Logoterapiju je utemeljio poznati austrijski psihijatar, neurolog i filozof dr.dc. Viktor E. Frankl. Smatra se trećim psihoterapijskim pravcem ili trećom bečkom školom psihoterapije uz Sigmunda Freuda – oca psihoanalize i Alfreda Adlera – oca individualne psihoterapije. Obje škole u fokusu imaju čovjeka kao dvodimenzionalno biće koje se sastoji od tijela i psihe i na tome se zaustavljaju. Freud ističe kod čovjeka volju za užitkom, Adlera volju za moći. V. Frankl unosi revolucionarni zaokret u znanstvenom području antropologije i kaže da je čovjek trodimenzionalno biće tijelo-psiha-duh. Pri tome naglašava da je duhovna dimenzija ona najvažnija, ističe kod čovjeka volju za smislom kao najvažniju pokretačku snagu. Na ovim osnovnim načelima utemeljio je svoju logoterapiju kao terapiju smisla.

Zašto logoterapija?

Znanstvenim i kliničkom radom V. Frankl je dokazao da čovjek koji ima ili otkrije, pronađe smisao ili svrhu svoje egzistencije može formirati kvalitetniji i sretniji život. Dapače dokazao je izuzetnu snagu i moć otkrivanja smislenosti i ciljeva tako da se logoterapija često naziva i liječenje smislom kod osoba koje već imaju određene poteškoće na psihosomatskom području. Također je vrlo važna kao preventiva kod svih koji su zdravi i nemaju simptoma bolesti ili određenih stanja.

U čemu mi logoterapija pomaže?

Logoterapija je metoda izbora za ublažavanje i uklanjanje raznih emocionalnih i psihičkih tegoba. Postiže dobre rezultate kod neuroza, strahova, fobija, tjeskoba i lakših depresivnih stanja. Kod poremećaja u interpersonalnim odnosima zbog lošije komunikacije, slabog samopoštovanja i pomanjkanja samopouzdanja. Kod socijalnih problema kao npr. trema pred javnim nastupima i općenito pred ljudima i sl.

Zašto odabrati baš logoterapiju između ostalih psihoterapijskih pravaca?

Zato jer duhovnu dimenziju osobe smatra onom najvažnijom u kojoj se nalazi smisao, sloboda, odgovornost. Za razliku od drugih pravaca koji se zadržavaju na tjelesnom i psihičkom ona ide dalje i promatra čovjeka kao slobodno i odgovorno biće sposobno odabrati što će učiniti i odlučiti. Čovjek nije determiniran nego slobodan, on zato ne treba pitati “zašto se ovo baš meni događa’ jer je on taj kojemu život postavlja pitanje ” što ćeš učiniti u vezi s ovim što ti se sada događa”. Frankl gleda čovjeka kao aktivno i dinamično biće koje u da vakom trenutku odlučuje o sebi i svojemu životu. Nikako nije žrtva bilo kakvih okolnosti.

Jadranka