Porezni položaj nabave radne odjeće za zaposlenike

Ako poslodavac nabavlja zaposlenicima radnu odjeću, ona mora biti obilježena oznakom ili nazivom poslodavca, kako bi trošak nabave te radne odjeće bio i porezno priznat

Zaštitna oprema propisana je zaštitom na radu, a u istu, ovisno o uvjetima radnog mjesta, može spadati i radna odjeća i obuća. Također, u pojedinim uslužnim djelatnostima uobičajeno je da poslodavci propisuju određena pravila odijevanja svojih zaposlenika koja točno nalažu kako zaposlenici za vrijeme radnog vremena trebaju biti odjeveni (npr. odvjetnici, javni bilježnici, zaposlenici u bankama, revizori i sl.).

Ukoliko poslodavac želi nabaviti radnu odjeću i obuću zaposlenicima, korisno je poznavati porezna motrišta nabave radne odjeće, kako u slučaju poreznog nadzora ne bi nastupila neugodna iznenađenja tj. dodatni novčani odljevi u državni proračun po tom osnovu.

Zakonom i Pravilnikom o porezu na dobit propisano je da se rashodima poreznog razdoblja ne smatraju rashodi koji nisu u vezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika niti su posljedica obavljanja djelatnosti.

Stoga nabava radne odjeće za zaposlenike može biti porezno priznati rashod ako može dovesti do povećanja prihoda, odnosno ako je nabavljena u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti poduzetnika.

S aspekta poreza na dohodak, primicima od nesamostalnog rada ne smatraju se primici koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće omogućuje radnicima u interesu obavljanja djelatnosti poslodavca, a navedeno se odnosi i na posebnu radnu odjeću koja mora biti obilježena nazivom ili znakom poslodavca. Navedene odredbe odnose se kako na radnike zaposlene kod poslodavca, tako i na radnike zaposlene kod poslodavca fizičkih osoba koji obavljanju samostalnu djelatnost i po toj osnovi su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit.

Iz navedenog proizlazi: ukoliko poslodavac nabavlja svojim zaposlenicima radnu odjeću koju zaposlenici koriste pri obavljanju svojih radnih zadataka, ista mora biti obilježena oznakom ili nazivom poslodavca, kako bi trošak nabave te radne odjeće bio i porezno priznat i s tog osnova ne utvrđuje se plaća u naravi za zaposlenike. Međutim, ukoliko radna odjeća nije obilježena znakom ili nazivom poslodavca, poslodavac je izložen poreznim rizicima nepriznavanja takvih troškova kao porezno priznatih, a za radnike korištenje takve odjeće predstavlja primitak u naravi (dodatno zaračunavanje doprinosa i poreza na osnovicu koja predstavlja nabavnu vrijednost odjeće).

S aspekta poreza na dodanu vrijednost, ukoliko je radna odjeća obilježena znakom ili nazivom poslodavca, pretporez zaračunan na fakturi dobavljača odjeće može se odbiti, odnosno ukoliko radna odjeća nije označena znakom ili nazivom poslodavca pri nabavi takve odjeće ne može se priznati pretporez iskazan na računu dobavljača.

Naša je preporuka poslodavcima da vode evidenciju o davanju radne odjeće zaposlenicima na revers. Time se dokazuje da zaposlenici ne ostvaruju nikakav primitak u smislu oporezivanja dohotka.

Kada radna odjeća i obuća dotraju trebaju se obaviti radnje zbrinjavanja na otpad kao i kod ostale imovine. S obzirom da je radnoj odjeći i obući vijek uporabe, u pravilu, kraći od godinu dana, prema računovodstvenim standardima ne smatra se dugotrajnom imovinom te se evidentira kao kratkotrajna imovina bez obzira na trošak nabave.

Društvo samo odlučuje hoće li radnu odjeću i obuću stavljanjem u uporabu, jednokratno priznati  kao rashod razdoblja u visini troškova nabave ili može odabrati metodu kalkulativnog otpisa prema vremenu korištenja.