Razvoj samostalnosti kod školaraca

Iako se samostalnost počinje razvijati prije nego što dijete krene u školu, ovo razdoblje, s obzirom na svoje izazove, treba promatrati u svijetlu upravo tih promjena i izazova te koja je uloga roditelja u razvoju samostalnosti.

Danas postaje sve veći izazov osamostaljivanje djeteta. Strah roditelja s obzirom na svijet u kojem živimo? Nesigurnost u svoje roditeljske sposobnosti i znanja? Naučene ‘formule’ odgoja i nerealna očekivanja? Sve to djeluje na roditelje i na dijete te otežava svima.

Moderni helihopter roditelji ili nezainteresirani roditelji? Prvi baš i ne pomažu djeci u brzom osamostaljivanju. Dok drugi ‘rade’ na uzbrzavanju procesa. Različiti roditeljski stilovi u većoj ili manjoj mjeri se oslanjaju na kontrolu i nadzor djece.

Najčešće mislimo da je to jedini način da odgajamo djecu. No, ono što ne vidimo je da su kontrola i nadzor zapravo sinonim za hladnoću i udaljavanje od djeteta.

No, mora li biti baš tako? Zadatak roditelja jest da pruže djetetu sigurnost i zaštitu, ali treba znati odvagnuti kada mu ta zaštita uistinu koristi, a kada ga čini nesigurnijim i ovisnijim o vama.

Zato nam treba kontrola i nadzor sa srcem i razumom bez obzira na djetetove godine, a to znači:

– razumijevanje,

– empatija,

– prihvaćanje djeteta onakvim kakvo je,

– dopustiti da bude ponekad samo (na to se gleda samo negativno).

Razmisli o onome što zabranjuješ; najčešće to radimo automatski jer smo naučili tako, tako su naši roditelji radili; rekli su njima, pa onda i nama, da djeci treba čvrsta ruka; ne smije im se popuštati…

Dijete će razviti samostalnost ako:

– se osjeća dovoljno sigurno u sebe i svoje okruženje,

– mu dopustimo da pogriješi, padne,

– ga ne kritiziramo,

– zna da smo mu oslonac i pomoć da ponovno ustane.

Tri su faze razvoja samostalnosti (primjer domaća zadaća):

1. POKAŽI MI- kako da organiziram prostor za pisanje, školsku torbu, kako da isplaniram vrijeme za učenje i druženje s prijateljima. Reci mu: Vidim da imaš puno domaće zadaće. hajde da zajedno pripremimo knjige za učenje.

2. BUDI UZ MENE- sada mogu malo i sam. Reci mu: Uz tebe sam, ako zapneš!

3. SADA MOGU SAM/ SAMA- zajedno smo prošli prve dvije faze koliko je djetetu bilo potrebno. Sve više i više sam priprema materijal za rad, samostalno rješava zadatke i završava ih. Reci: Zovi me, ako trebaš pomoć.

Kad je riječ o školarcima, tu nam škola može biti veliki saveznik. Umjesto da nam domaća zadaća bude stalni izvor nesuglasica i prepirki s djecom, iskoristimo je upravo za razvijanje dječje samostalnosti, na pravi način.

Prvašići trebaju pomoć roditelja i učitelja oko dosta stvari. Zakoračili su u jedan potpuno novi svijet koji zahtjeva usvajanje brojnih novih vještina i znanja. Zamisli samo jedan proces koji se odvija oko domaće zadaće. Prvašić treba:

– izvaditi knjige,

– vidjeti što je za domaću zadaću iz svakog predmeta,

– shvatiti odakle početi,

– usvojiti niz: jedan predmet, drugi, treći,

– dovesti svaki zadatak do kraja,

– spremiti knjige bza naredni dan (čitati raspored).

Da, to je složeni proces koji mi odrasli češto uzimamo zdravo za gotovo jer smo ga usvojili i obavljamo automatski bez razmišljanja. To tako treba biti, ali u ovoj dobi treba vremena da dijete shvati kako taj proces funkcionira i da ga usvoji da bi postao automatski. S vremenom, pomoć će mu trebati sve manje.

Ponavljanjem radnje nam postaju rutina. Koliko će mu vremena trebati? Svako dijete je za sebe, ima svoj ritam koji trebamo poštivati. Promatraj dijete; ono će ti reći i pokazati.

Zato, možda najvažniji savjet, kad je riječ o razvoju samostalnosti, je

VJERUJ U DIJETE, VJERUJ SEBI.

Jer razvoj djetetove samostalnosti dosta ovisi o tome kako dijete vide njegovi roditelji i okolina. I dalje se na dijete gleda kao malo, nemoćno te da mu treba sve pokazati, da ga treba držati pod staklenim zvonom… Ne dopuštamo mu da samo istražuje, propituje, promišlja. A njegova samostalnost uveliko se ogleda u tome. S druge strane roditelji su poprilično nesigurni u sebe i svoje roditeljske vještine i znanja. Ne trebaš se zbog toga kritizirati. Ali nemoj ostati na tome. Pitaj, potraži savjet. Ne moraš sam/ a. Škola ne mora biti noćna mora, a tvoj odnos s djecom ne treba patiti zbog škole.

Budi tu za svoje dijete, ali bez nametanja. Ponovi mu: Tu sam ako me trebaš.

Ako trebaš savjet, tu sam za tebe i tvoje dijete.

Moje ime je Dragana i mentorica sam za učenje. Kroz individualni mentorski program Nauči kako učiti djeca razvijaju vještine i uče tehnike učenja. Kada znaju kako, onda mogu i učiti i razvijati samostalnost i odgovornost za izvršavanje svijih obaveza.

Upisi u program su krenuli; javi mi se: klub.ucenja2018@gmail.com